petak, 17.04.2009.
WICCA
Praktkujemo rituale radi usklađivanja s prirodnim ritmom životnih sila označenih mjesečevim mijenama i sezonskim
Prepoznajemo da nam naša inteligencija daje jedinstvenu odgovornost prema našoj okolini. Nastojimo živjeti u skladu s Prirodom, u ekološkoj ravnoteži nudeći ispunjenje života i svjesnosti unutar evolucijskog koncepta.
Priznajemo dubinu moći mnogo veću od one koja je očita prosječnom čovjeku. Zbog toga što je daleko veća od uobičajene, ponekad je nazvana "natprirodnom", ali mi je vidimo kako leži u prirodnom potencijalu svih.
Zamišljamo Stvaralačku snagu u svijetu kako se manifestira kroz polaritete – kao muška i ženska – i to je ista Stvaralačka sila koja leži u svim ljudima, i djeluje kroz interakciju muškog i ženskog. Ne vrednujemo nijedno više od drugog, znajući da jedno podržava drugo. Vrednujemo seks kao užitak, kao simbol i utjelovljenje života i kao jedno od izvora energije koja se upotrebljava u čarobnjačkoj praksi i religioznom štovanju.
Spoznajemo vanjski svijet kao i unutrašnji ili psihološki, svijet ponekad poznat kao Spiritualni svijet ili Kolektivno podsvjesno, Unutrašnje razine itd. i vidimo u međudjelovanju ovih dviju dimenzija temelj za paranormalne fenomene i čarobnjačke vježbe. Ne zanemarujemo niti jednu od dimenzija na račun one druge, uviđajući da su obje neophodne za naše ispunjenje.
Ne poznajemo nikakvu autoritarnu hijerarhiju, ali častimo one koji poučavaju, poštujemo one koji dijele svoje veće znanje ili mudrost i priznajemo one koji su hrabro sebe dali kao vođe.
Vidimo kako se religija, čarolija i mudrost življenja ujedinjuju u načinu na koji čovjek vidi svijet i živi u njemu – svjetonazor i filozofiju koju identificiramo kao Vještičarstvo – Wicca.
Naziv "Vještica" ne čini Vješticom – kao niti naslijeđe samo po sebi, niti sakupljanje titula, stupnjeva i inicijacija. Vještica nastoji kontrolirati sile u sebi koje omogućavaju mudar i dobar život bez činjenja zla drugima i u skladu s Prirodom.
Vjerujemo u afirmaciju i ispunjenje života u kontinuitetu evolucije i razvoja svijesti dajući značenje Svijetu koji poznajemo i našoj osobnoj ulozi u njemu.
Naša jedina zamjerka Kršćanstvu ili bilo kojoj drugoj religiji ili životnoj filozofiji je do koje mjere njihove institucije pretendiraju da je to "jedini put" i nastoje negirati slobodu drugima i spriječiti druge načine religiozne prakse i vjerovanja.
Kao američke vještice, ne zanimaju nas debate o povijesti Crafta, porijeklu različitih termina, legitimnosti različitih vidova različitih tradicija. Mi se bavimo našom sadašnjošću i budućnošću.
Ne priznajemo koncept apsolutnog zla, niti štujemo bilo kakav entitet poznat kao "Sotona" ili "Vrag" kao što je definiran u kršćanskoj tradiciji. Ne tražimo moć kroz patnju drugih niti prihvaćamo da osobna korist može biti postignuta samo na štetu drugog.
Vjerujemo da u Prirodi moramo tražiti ono što doprinosi našem zdravlju i blagostanju.
--------------------------------------------------------------------------------
Spiralni ples je klasik koji predstavlja vještičiju praksu, povijest, mitologiju i vjeru. Starhawk, jedna od najpoznatijih suvremenih vještica, objašnjava magijsku obuku, rituale i mitove.
Vještičja religija uči od prirode i nadahnjuje se kretanjem Sunca, mjeseca i zvijezda, letom ptica, rastom drveća i godišnjim ciklusima.
U vještičijoj se religiji štuje život kojemu se pristupa sa zadovoljstvom i čuđenjem te smislom za humor. Život je Boginjin dar. Ako patnja postoji, naš zadatak nije pomiriti se s njome nego je promijeniti.
Zajednički element svim tradicijama vještičarstva je magija, umjetnost percipiranja i mijenjanja suptilnih, nevidljivih sila koje struje svijetom te buđenja dubljih razina svijesti ponad racionalnih. Rituali su magijski: pobuđuju svijest skrivene strane stvarnosti i bude zaboravljene moći ljudskog uma.
Vještičija religija snažno je prožeta uvjerenjem da je sve povezano i međuovisno i stoga uzajamno odgovorno. Čin koji nekom šteti svima šteti.
Osnovna etika vještičije religije je ljubav prema životu u svim njegovim oblicima.
Pravda je unutarnja spoznaja da svaki čin ima posljedice koje se moraju odgovorno prihvatiti.
Služiti životnoj sili znači očuvati raznolikost prirode, spriječiti zagađivanje okoliša i uništenje vrsta.
Vještičija religija nije masovna; struktura je stanična, temelji se na kovenima, malim skupinama od trinaest članova/ica koje omogućuju zajedništvo i individualnost. Nema zadane knjige molitvi niti liturgije.
* Sve prepisano iz knjige "Spiralni ples" Starhawk, Liberata, Zagreb,
Knjigu možete nabaiviti u Zagrebu u alt. knjižarama.
...DA, ISHOD MI JE POZNAT VEĆ SADA.
Ali ja ne mogu odustati od pokušaja da ga izmijenim.
Ja znam da ga neću izmijeniti.
Ja znam da neću odustati.
Od toga napora iziđe onda kao nekakav dim koji ljudi nazovu: ljepota.
To je sve.
Zbog toga dima, dakle, upuštam se u rabotu ovog pisanja.
Sve što želim saznati znala sam već odavno,
Pa zaboravila.
Vjerujem da sam najbolje znala u početku,
Kao što cvijet zna kako će rasti
I u koji čas će otvoriti latice.
A čitav kasniji život, pjevanje,
To je borba da se sjetim kako se otvaraju latice,
Kako se postaje ono što jesi.
I, na kraju,
Ako samo ne odustanem od muke,
Možda ću opet prodrijeti do početka
I postati cvijet koji zna što mu valja znati.
Ali dalje od te polazne točke neću stići.
Zato kažem: ishod mi je poznat.
...
Na dnu svake stvari je sušta slast,
Tako nalik jezi.
Od jednog običnog oblutka možeš poludjeti,
Ne znajući jesi li zdrobljen ili uzdignut.
Sve je nabijeno groznim životom,
Svaki predmet živi bijesno,
Žestinom koja će nas progorjeti čim je prepoznamo.
Ah, mi smo jedini mrtvaci u ovom svemiru:
Mrlje u vedrini kristala.
Vesna Krmpotić
Dijamantni faraon
89
Ne molio Te nikad da me štitiš od napasti,
Već da mi udijeliš srčanost da se s njom ogledam.
Ne tražio Te nikad da mi stišaš patnju,
Već da mi dadeš srce da je snosim.
Ne iskao Te nikad saveznike u životnoj borbi
Već vlastitu snagu.
Ne zazivao nikad spasenje u strahu i stisci,
Već strpljenje kojim ću izboriti slobodu.
Udijeli mi da ne budem kukavica
Što Tvoju milost ćuti samo u uspjesima;
Već mi učini da stisak Tvoje ruke nađem i u porazu.
Rabindranath Tagore
LXVIII
Tko je sposoban biti vođom nije željan borbe.
Tko je dobar borac, nema bijesa u sebi.
Tko je jači od svojih protivnika, ne svadi se.
Tko je sposoban vladati ljudima, služi im.
To je vrlina mirotvorstva, snaga vladanja ljudima,
Spajanje s Nebom, Najvišim.
Lao Tse
Tao –te –king
Stvaralaštvo
nije trud ni grč,
stvaralaštvo je posvemašnja otvorenost,
posvemašnji ne napor.
Naprežeš se dok se ne otvoriš,
Dok ne odbaciš ono što nisi.
Poslije otvoriš oči i slušaš.
Otvoriš uši i gledaš.
Otvoriš se sva i bivaš dio poruke,
Dio znanja,
Dio ljepote
Koja kroza te prolazi i postaje.
Stvaralaštvo je način
Na koji se dopire do neodijeljenosti;
Kao i ljubav.
"Ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe."
Ljubav nije dobrotvorna misija;
Ljubav je način na koji se ostvaruje
Kraljevstvo jedinstva, tat tvam asi.
Ljubeći bližnjega svoga kao samoga sebe,
Spoznaješ da si ti taj bližnji;
Između tebe i bližnjega tvoga
Nema granice:
I ti počinješ neprimječivati
Onu obmanjivu, onu tlapnjivu razdjelnu crtu
Koja ti priječi da budeš to što jesi:
SVE.
Vesna Krmpotić
Tvojim očima
U šalicu će stati čitavo more
A kroz ušicu igala proći će
Beskrajne povorke deva kad veo
Bude s očiju odstranjen. Bit ćemo
U tom vremenu nerazdvojeni u prostoru
Planinama morima, a u ljubavi
Pomireni s onim koji prepreka bi.
No dalek taj je dan a u očekivanju
Ja okrenut istočnom obzorju
Preko mora gledajući gdje si
Dajem glas i primam odaziv tvoj.
Umberto Bellintoni
Zapis o suštini stvari
Nitko ne mora ići nikuda. Svi smo već tamo
Samo kad bismo to znali.
Tamo se ne dolazi. Tamo dolazi k nama.
Ili bolje, tamo je zapravo ovdje.
Kad bih znao tko sam zapravo, prestao bih se ponašati
Kao onaj za koga se smatram,
A kad bih se prestao ponašati kao onaj za koga se smatram,
Znao bih tko sam.
Aldous Huxley
Biti vještica
Biti vještica znači voljeti i biti voljena.
Biti vještica znači znati sve i ne znati ništa.
Biti vještica znači kretati se među zvijezdama stojeći na zemlji.
Biti vještica znači promijeniti svijet oko sebe i sebe samu.
Biti vještica znači dijeliti i davati, dok cijelo vrijeme primaš.
Biti vještica znači plesati i pjevati i držati se za ruke sa svemirom.
Biti vještica znači štovati bogove kao i sebe.
Biti vještica znači biti čarobna, ne samo čarati.
Biti vještica znači biti časna ili ne biti uopće.
Biti vještica znači prihvaćati one koji to nisu.
Biti vještica znači znati da je ono što osjećaš pravo i dobro.
Biti vještica znači ne činiti nažao nikome.
Biti vještica znači poznavati puteve starog.
Biti vještica znači vidjeti iza prepreka.
Biti vještica znači slijediti mjesec.
Biti vještica znači biti jedno s bogovima.
Biti vještica znači učiti i proučavati.
Biti vještica znači biti učitelj i učenik.
Biti vještica znači prihvaćati istinu.
Biti vještica znači živjeti sa zemljom, a ne samo na njoj.
Biti vještica znači biti istinski slobodna!
Ziller
subota, 11.04.2009.
SATANIZAM I MONARHIJA PAKLA
ABRAXAS
Abraxas je poznat iz Gnosticke(knjiga) pisanja Simona Magusa, otac Gnostic-ke. Receno je kako je njegovo ime poteklo kao zamijena za nespominjano ime Vrhovnog Bica.Opisan je lavljom glavom okruzen s zrakama( svijetlosnim) za vrijeme Gnostickih ceremonija. Receno je da je Perzijski bog sunca nosi takoder njegovo ime.
Basilides iz Egipta, iz ranog 2.st. Gnosticki ucitelj, gledao je na Abraxasa kao vrhovno bozanstvo i izvor božanske emanacije(prisutnosti,izviranja), vladar svih 365 neba, ili krugova stvaranja--jedan za svaki dan godine. Broj 365 odgovara brojcanoj vrijednosti sedam grckih pisama(slova) koje tvore rijec abraxas.
Tertullian'ski opis Abraxasa
Iz knjige Tertullian: Appendix (prijevod)
'Poslje bijega iz heretickog Basilides. ustvrdio je da postoji vrhunsko(bozansko) bice,po imenu Abraxas, koji je stvorio um(ili dušu), u Grka se zove Nous; od toga nastaje rijec; od Njega je nastala sudbina, Vrlina, I Znanje; sljedom toga su nastali Principalities, Powers, and Angels (svi su oni redovi andela); koja su ustalila dalje probleme,pitanja i ceremonije; po tim su andelima 365 neba stvorena, i svijet, u čast Abraxasovu, cije ime, ako se izracuna, ima i samo taj broj. Sad, medu zadnjima od tih andela, onih koji su stvorili svijet, on smiješta Boga židova zadnjeg,tj. Boga zakona i proroka- Prophets(koji su ujedno jedan od redova andela), kojemu on njeka da je Bog, ali se slaze da je andeo. Njemu, “kaze”, njemu je bilo dano sijeme Abrahamovo.Sukladno tome on je taj koji je prebacio(preveo)sinove Izraela iz njihove zemlje Egipatske u zemlju Canaan; I tako utvrdeci za sebe da je turbolentan i iznad ostalih andela i navodno je stalno uznemirivan od pobuna i ratova , da, i od proljevanja ljudske krvi. Krist, manje-vise, on potvrduje da je bio poslan, ne od stvoritelja Svijeta, nego odozgora-imenovanog Abraxas; da je dosao u sablasti, da je bio lišen materije koja se zove meso .Uskrnuce mesa se odbacuje, potvrdujuci da oprost nije bio potvrden tijelima.'
Abraxas & Jung
Carl Jung opisuje tri faze u razvoju ljudskog shvacanja Boga. Prva je faza Bog se pojavljuje nedefiniran. Druga je faza shvacanje blagonaklonog Gospodina I zlog vraga u kojem su ova dvojica razdvojena sve do tog trenutka kada je Vrag napokon poražen. Finalna faza integracija prihvacanje(integracija Gospodina i Vraga). U njegovim Sedam Govora Smrti:
Abraxas je govorio tom ispraznom i zlosretnom rijecju koja je i zivot i smrt u isto vrijeme. Abraxas je isprosio istinu i laz, dobro i zlo, svijetlo i tamu u istoj rijeci i u istom činu. Zato je Abraxas užasan.
Dictionnaire Infernal - Collin de Plancy (1863) (prevedeno)
Ime Abraxas je izvedeno iz rijeci abra-cadabra. Bio je pojavljivan na amuletima s glavom pijetla, zmajevim nogama i bičem u ruciKasnije,je zabiljezen kako ima glavu kralja i demonske noge. Viđen je u Basilidiane (grupa heretika iz 12.st.) kao vrhovni Bog jel Grčka slova koja tvore njegovo ime idu u brojcanom smislu do 365, broj dana u godini.Basilidianci takoder tvrde da je Abraxas poslao Isusa Krista na zemlju u formi blagonaklonog duha.
Gornja mi je slika iz nepoznatih izvora,dolje Dict. Infer. Abrax
ELIGOS-ABIGOR
Dictionnaire Infernal - Collin de Plancy (1863) (prevedeno)
Abigor se predstavlja kao jahac noseci koplje, noseci barjak, ili žezlo. Zapovijeda sa 60 legija i veliki je vojvoda pakla. Poznaje tajne ratovanja, buducnosti, i moze usmijeriti i uputiti vođe da zasluze poPseudomonarchia daemonum - Johann Wier (1583)
Eligor, zvani jos i Abigor, je veliki vojvoda, i pojavljuje se kao veliki bogomslicni [zgodni] vitez, noseci koplje, barjak, i žezlo: moze dokuciti neke skrivene stvari i namijere, ratove, i kako ce se vojnici sresti(na bojnom polju): on zna stvari koje ce doci, i u milosti je lordova i vitezova, upravlja s 60 legija vragova (iako je bolje za reci demona).
stovanja vojnika.
GOETIJA
S. L. MacGregor Mathers (1904)
15-i duh reda je Eligos, Veliki Vojvoda,i pojavljuje se u obliku ljepog viteza, noseci koplje, barjak, i zmiju. On otkriva skrivene stvari, i zna dogadaje koji tek dolaze; posijeduje znanje o ratovima i taktici, i kako se vojnici postavljaju ili ce se sresti . On uzrokuje ljubav prema lordovima i velikim osobama (u nasem modernom svijet slavnim osobama) . upravlja sa 60 Legija duhova.Ovo je njegov pečat, etc.
Dictionnaire Infernal (Demonografija)
E ovako ako vas zanimaju teze stvari moram vam prvo obijasniti neke stvari koje su manje vise osnovne jedna od tih stvari je ajmo reci slikovna literatura demona i to jako stara.... Louis Breton je stvorio set od 69 illustrationih demona, koje je poslje ugravirao (bakrorez) M. Jarrault. J.A.S. Collin de Plancy onda je objavio set s kratkim opisom u knizi "Dictionnaire Infernal". Kniga je objavljena u Francuskoj iako je 1800-te objavljena u nekoliko primijeraka. Mnogi od tih demonskih ilustracija su ponovno objavljene u S. L. MacGregor Mathersovoj knjizi' The Goethia :manji Salomonov kljuc iako su neki izostali.
Sve su to kratki opisi u njegovoj knjizi na ovoj stranici cu malo detaljnije obijasniti sve pa tako i ove demone iako cu dati sve od sebe da vam dam sto vise podataka nevezano samo za demone nego i Crkvu ,inkvizicuju ,templare,Grimoari i itd.
Na vama je da mi kazete sta vas zanima pokusat cu vam onda to i predat iako vam moram reci da neke knjige sto ih imam uopce nisu na Hrvatskom (zapravo vecina njih nije) tako da cu vam prevodit neke stvari i objasnit vam to sve na nasem Hrvatskom ...Iako vam moram priznati da u Hrvatskoj Crkva je dosta zatvorena prema Demonologiji i smatra da bi znanje trebalo ostati u njihovim redovima ja nemislim tako....Otud jedan podatak da je u nasem balkanu samo jedan egzorcista u Papinoj nadleznosti ...
Satan = Tuzitelj
The Devil = Blatitelj,klevetera...
Belial = Opaki ili zlobni
Beelzebub = Lord ili gospodar muha
Apollyon & Abaddon = Uništavac pojavljuje se u
Mephistopheles=u Faustu(J.W.Goethe)
Lucifer = Sin jutra, Adeo svijetlosti
The Prince of demons =Princ demona
The Prince of Darkness =Princ Tame
The Prince of this world or Age =Princ ovog svijeta ili ti ga vijekova tj.vremena
His Satanic Majesty = Njegovo Satansko velicanstvo
The Prince of Hell = Princ Pakla
The Prince of Pandemonium = Princ carstva duhova
The (Arch-) Fiend =Đavao ,krvni neprijatelj
The Great Dragon = Veliki zmaj
That Ancient Serpent = Drevna anticka zmija
Murderer = Ubojica
Roaring lion = Lav koji riče
The Adversary =Protivnik ,suparnik
The Father of Lies = Otac laži
The Angel of the Abyss = Anđeo bezdana ili ždrijela
The Oppressor of the Saints =Krvnik ili tlacitelj svetaca
The Sower of Discord = začetnik nesloge
The Enemy of Good = neprijatelj Svemoguceg Boga
Imitator=imitator
The Proud One=ponosni
VILE I VILENJACI
Poreklo vilinskih stvorenja Tajanstvenost vilinskog carstva bila je,još od najdrevnijeg vremena,predmet ljuskog razmišljanja. Šta su vilinska stvorenja? Odakle potiču? Norveška mitologija kazuje kako su crvi,koji su se pojavili iz leša diva Imira,preobratili u Tamne elfe i Svetle elfe.Svetli elfi,koji žive u vazduhu,dobroćudna su,zadovoljna stvorenja,ali su Tamni elfi,čije su pidručije podzemne oblast,crnoputi,zli i štetočine! Islandaska verzija,s druge strane iznosi da je Eva kupala svu svoju decu u reci kad je Bog oslovio.Zbog strahopoštovanja i bojazni,ona beše sakrila decu koju još nije bila okupala.Bog je upita da li sva njena deca tu,a ona odgovori da jesu.On tada obznani da će deca koju je sakrila od njega biti sakrivena i od čoveka..Ta skrivena deca postadoše elfi ili vile i poznata su u skandinavskim zemljama kao Ljudi Huldre.Devojke Huldre su izuzetno lepe,ali imaju duge kravlje repove.Inače su sa zadnje strane prazne,tako da predstavljaju samo prekrasni prednji deo.Na taj način one udovoljavaju varci svog nestanka. Drugde se veruje da su vilinska stvorenja pali anđeli ili mrtvi neznabošci,koji nisu dovoljno dobri da bi bili primljeni u Raj,ali ni toliko rđavi da bi našli mesta u Paklu – osudjeni da žive večno ''izmedju'' ,u sumračnim područijima u Srednjem carstvu.U Devonu,npr. se smatra da su piksi duše nekrštene dece.Medjutim,ta verovanja su nastala tek sa prispećem hrišćanstva,pošto je krštenje pre tog vremena bilo nepoznato i stoga se ona ne mogu smatrati verodostojnim.Vilinsko carstvo je starodrevno i nekoliko milenijuma predthodi hrišćanstvu.Štaviše,ono postoji i postojalo je,u raznolikim oblicima,u mnogim zemljama širom sveta!
MANDALA
Hans Biderman: Mandala isprva oznacava krug,no u sirem smislu oblike razvijene iz krugova koji predstavljaju konstruisanu pomoc pri meditaciji I koncentraciji na indobudistickim prostorima,kao I na lamaistickom Tibetu.Takve strukture su uglavnom oslikane ,ali I arhitektonski oblikovane I jasno se vide u planovima za izgradnju hramova.One su zapravo duhovni odrazi poretka sveta (kosmogrami),kombinovani na vise nacina sa elementom cetvorostruke orijentancije.Kao I povodom meta,govori se o uvodjenju u centar,koji je “suzenje psihickog vidokruga” (K.G.JUNG) s obzirom na koncentraciju I kontemplaciju kojoj se stremi.Na taj nacin se paznja skrece na duhovne sadrzaje I spoznaje intuitivne vrste,koji se tako u apsorbovanom obliku ukorenjuju u psihu.U centru se nalaze razliciti simboli,u zavisnosti od ucenja I od stepena posvecenja,na primer u indijskom sistemu tantra – dijamantski “klin groma “ ,simbol konacnog ujedinjenja muskog I zenskog principa kao razresenje dualnog sistema (“Shiva – Shakti” u kundalini jogi).I alhemijski siboli neretko imaju karakter mandale,a da se pri tome ne moze zamisliti istorijska povezanost sa azijskim uzorima.I kompleksna psihologija,kako je vidi K.G.Jung ,poima u ovom smislu simbolike mandale kao “arhetipove” (prauzore oblika) apriorno date covecanstvu I kod licnosti koje se formiraju mogu spontano da se pojave tokom procesa duhovnog sazrevanja (u snovima,vizijama ili prilikom stvaranja umetnickih dela) – kao simbol poniranja I posunovracivanja nakon haoticnih faza da bi se I u unutrasnjem izmirenju te celoscu ostvarila ideja duhovnog jezgra bica.Kao pomoc u meditaciji u pravom smislu te reci mandale se oznacavaju indijskim izrazom jantra. …Ili jednostavnije: Mandala na sanskritskom znaci “sveti krug”; predstavljena kao simbolicna ilustracija,obicno kruzna ili ovalna,sa radijalnom simetrijom,ali ponekad je I kvadrat,pravougaonik,dijamant ili mnogougaonik.Istocnjacke mandale,uglavnom u Indiji,mogu biti I slozenije.Obicno se dozivljavaju kao misticne mape univerzuma ili bozanstva I namenjene su meditaciji u okviru religijskog rituala.Ostale mandale mogu prosto biti licni izraz osecanja ili svesti.Graficki sibol u mandali moze biti bilo sta – neodredjene ljudske figure,zivotinje ,biljke ili potpuno apstraktni crtezi.Kruzna mandala se obicno odnosi na kruzno vidjenje prirode,osecaja sudbinskog,protok vremena,ili na kombinaciju ta tri
petak, 10.04.2009.
MITOVI O POSTANKU SVETA
Kina: Kosmičko jaje U pocetku Vremena postojao je samo haos, a taj haos bio je oblikovan poput kokošjeg jajeta. Unutar jajeta nalazili su se Yin i Yang, a to su dve suprostavljene sile od kojih je načinjen celi Svemir. Yin i Yang su tama i svetlo, žensko i muško, hladno i toplo, vlažno i suvo. Onda pak jednog dana, te dve suprostavljene sile, a koje su se nalazile unutar jajeta, raskinuše ljusku jajeta. Teži elementi potonuše da bi stvorili Zemlju, a lakši plutaše da bi stvorili Nebo. Između Neba i Zemlje pojavi se prvo živo biće, a bejaše to P'an-ku. Svakoga bi se dana tokom osamnaest hiljada godina Zemlja i Nebo odmicali malo-pomalo, a P'an-ku svakoga dana naraste baš toliko koliko su se Zemlja i Nebo odmakli, pa je on neprekidno ispunjavao prostor između Neba i Zemlje. P'an-ku – ovo telo bilo je obraslo gustim krznom, imao je dva roga koja su mu stršila iz čela, a imao je i dva zuba koja su mu rasla iz gornje vilice. Kad je P'an-ku bio srećan i dobro raspoložen, vreme je bilo lepo, a kada bi se P'an-ku uznemirio i bio oneraspoložen, ili se razljutio, besnela bi oluja i padala kiša. U P'an-ku – ovoj pratnji nalaze se četiri životinje koje su za drevne Kineze predstavljale vrlo značajne i smislene simbole. Bili su to: zmaj – poglavar svih ljuskastih stvorenja, kornjača – poglavarka stvorenja sa oklopom i školjkom, feniks – najlepše stvorenje među pernatim stvorenjima i jednorog – predvodnik svih stvorenja koja imaju krzno. O uzvišenom P'an-ku – u kazuju priče da je iscrpljen mukotrpnim razdvajanjem Neba i Zemlje, umro još u doba kada se Svet tek oblikovao. Njegovo telo raspalo se u više komada. Tako je od glave nastala planina Severa, od trbuha planina Sredine, leva ruka planina Istoka, a desna ruka planina Zapada, noge pak planine Juga. Od očiju P'an-ku – uovih nastali su Sunce i Mesec, od mesa Zemlja, od kose drveće i biljke, a od suza i znoja reke i jezera. Dah P'an-ku – a postao je vetar, a glas grom i munja. Od duha P'an-ku – ovog nastalo je čovečanstvo. No, pre nego što je umro P'an-ku je uz svesrdnu pomoć zmaja, kornjače, feniksa i jednoroga svojim čekićem i dletom oblikovao Svet, a u najranijem dobu čovečanstva vladao je nad svim ljudima i živim stvorenjima. Sa svojeg visokog prestola podučavao je P'an-ku ljude svakodnevno o Suncu, Mesecu, Zvezdama, te o morima koja su bila ispod njih. Ljudi koji su ga slušali ćutjeli su i radosno ga bodrili, a kad im je P'an-ku preneo sva potrebna znanja, tada je umro, ili je možda zauvek nestao tako da ga niko više nikada video nije. Japan: Plutajući Svet U početku Svet nije bio ništa drugo do blatnjava kaljuga. Voda i zemlja bejahu izmešani i nije bilo ničega osim goleme močvare. Naravno da tu ništa nije moglo živeti ni opstati. No, na šestom nebu, u visinama, u šest svetova, prebivahu bogovi, demoni i životinje. U zamagljenom nebu i u lebdećem nebu nižih nebesa prebivaše demoni. U zvezdanim nebesima i u visokim, oblačnim nebesima prebivahu niža božanstva, a u nebesima najvećih visina živeo je bog stvoritelj Kamui sa svojim slugama. Njegovo je carstvo bilo okruženo silnim zidinama, a kroz njih se jedino moglo ući kroz velika gvozdena vrata. Kamui je stvorio Svet kao veliki okrugli okean koji je počivao na ledjima velike pastrmke. Kad ova velika riba u sebe uvuče vodu, nastaje oseka, a kada je izbaci iz sebe, nastaje plima. Kad se ta riba pomakne nastaju potresi. Kamui jednog dana sasvim slučajno baci pogled na svet u nizini koji je bio blatnjava kaljuga, njemu se to ne dopadne, pa odluči da nešto preduzme. Pošalje on tako vodenu pticu da izvrši njegove zapovesti i svet dovede u red. Kad je sirota ptica stigla nad močvaru nije znala štabi prvo uradila nad tim beskrajem blata i vode. Ipak, lepršajući krilima i gazeći blato, te ga udarajući svojim repom ptica načini prvobitna ostrvca suve zemlje. Ptica još i danas neumorno udara repom po tlu. Kad je Kamui poslao Sunce da sjaji iznad novostvorenog Sveta, djavo odluči da ga u tom naumu spreči. Tako djavo leže u zasedu i širom otvori usta ne bi li u njih uletelo Sunce. No, Kamui prezre naum djavola, pa pošalje crnu vranu koja uleti u usta djavola koji poče silno kašljati i zamalo se ugušio, pa on odustane od svog nauma da proguta Sunce. Vrana je od tog trenutka neustrašiva ptica koja se opet kasnije osokolila i radila svakakve nepodopštine, pa čak je i počela krasti ljudima hranu, a to opet čini još i danas. Kad su životinje koje su živjele na nebesima videle kako je novi svet lepo mesto one zamole Kamuia da im dopusti da se presele u taj Svet i tamo žive. Naravno da im je Kamui to dopustio, a pored njih na tom novom Svetu stvorio je još bića i stvari. Tako je stvorio prve ljude, Ainu, koji su imali tela od zemlje, kosu od mišjakinje, a kičmu od vrbova pruta. Zbog tog vrbovog pruta ljudi još i danas kada ostare hodaju pogrbljeno. Kamui pošalje svog božanskog čoveka Aioina među Ainue da ih poduči korisnim stvarima poput lova i kuvanja. Kad se Aioin vratio na nebeska prostranstva, nakon što je podučio Ainue korisnim stvarima, nebesima se širio strašan smrad močvara iz kojih je nastao novi svet. Bogovi proteraše Aioina natrag među ljude i zatražiše od njega da svoju odeću, u koju se uvukao smrad, ostavi tamo dole među ljudima. Aioin to doista i učini, a odbačena Aioina odeća pretvori se u prve veverice. Hetiti: Telpin – hetitski bog poljoprivrede Drevni narod Hetiti, iz čije mitologije je ova priča, utemeljili su veliko i moćno carstvo u Anatoliji (današnja Turska) oko 1590. p.n.e. Njihovo carstvo propalo je oko 1200. p.n.e., ali su njihova pojedina civilizacijska dostignuća preživela i njihove se ruševine danas nalaze na području Sirije. Telpin, bog poljoprivrede silno se naljutio na celi Svet, a da niko nije znao pravi razlog njegovog besa. Telpina je obuzeo toliki bes i gnev da je u njemu obuo levu čizmu na desnu nogu, a desnu čizmu na levu nogu. Kad je Telpin nestao, Svet obavi magla, drva na ognjištu nisu htela da gore, a bogovi više nisu mogli čuti molitve ljudi. No, istovremeno i bogovi i ljudi počeše gladovati, jer ništa nije uspevalo niknuti što bi posejano. Bog podneblja otac Telpinov silno se zabrinuo. Hannahanna, boginja majka, preklinjala je svog supruga da joj pronađe sina Telpina pre nego što sve živo na Svetu zadesi propast. Bog podneblja posla svog orla da mu traži sina, ali orao ga nije mogao pronaći, a onda majka Telpinova predloži suprugu svom da pošalju njenu pčelu miljenicu da ona potraži Telpina. Bog podneblja nezainteresirano odmahne rukom i odbije rečima suprugu: 'Ne budi smešna, pčela je premalena i beskorisna!' No, Hannahanna ne posluša boga podneblja, pa ipak otposla pčelu u potragu za Telpinom. Pčela je dugo tražila Telpina po celom Svetu, sve dok ga nije pronašla kako spava u pustom i negostoljubivom kraju. Po Hannahanninoj zapovijedi pčela ubode Telpina u obe ruke i noge, te namaže njegove oči svojim voskom. Hannahanna se nadala da će to Telpina privesti razumu, ali njega je to sve još više rasrdilo. Usled Telpinovog još većeg besa nabujaše sve brze reke koje odnesoše kuće, ljude i stoku. Onda se Hannahanna seti boginje čarolija i lečenja, prelepe Kamrusepas. Kamrusepas na obroncima najviših planina dovede dvanaest ovnova za žrtvu koja će ublažiti Telpinov bes. Nakon toga Kamrusepas se obrati vrataru podzemnog sveta, te zatraži od njega da otvori sedam vrata i sedam tajnih zavora. Potom neka napuni kotlove Telpinovim gnevom, pakošću njegovom i njegovom srdžbom i zabrani im da se ikad vrate. Vratar podzemnog sveta posluša lepu boginju Kamrusepas i zauvek kotlove zaključa iza sedam vrata i sedam zavora. Nakon toga, uz silan prasak groma i svu silu munja, Telpin se vrati, jašući na leđima orla boga podneblja. Ljudi Telpinu podignuše visok stub na kojem je visila koža ovna, te u podnožju tog stuba postaviše žrtvene darove žita, vina i goveđeg mesa. Sve te žrtvene ponude udobrovoljiše Telpina, a on ljude ponovno nagradi rastom, obiljem, dugim životom i rađanjem dece. Telpinov bes zauvek iščeznuše. Afrika: Aido Hvedo – Dugina zmija zapadno-afričkog plemena Fon Prema mitološkim pričama o nastanku Sveta zapadno-afričkog plemena Fon, Svet je stvorio bog Nana Buluku. Tako je Nana Buluku , koji nije ni muško ni žensko, rodio par blizanaca, Mavu i Lisa. Kasnije su Mava i Lisa oblikovali Svet i oni njime još i danas vladaju uz pomoć svojih četrnaestoro dece, Volduima, nižih božanstava. Mavu je Mesec i ona živi na zapadu, te je njeno vreme Noć. Liso je Sunce i živi na istoku, te je njegovo vreme Dan. U početku, pre nego što je Mavu imala dece, postojala je dugina zmija Aido Hvedo koja je stvorena da služi Nani Bulukuu. Zmija Aido Hvedo posvuda je nosila tvorca u ustima. Kako su reke pratile duginu zmiju, one još i danas vijugaju, a kako su i planine pratile duginu zmiju one se još i danas uzdižu i spuštaju. Kopamo li u planini dovoljno duboko pronaći ćemo razna bogatstva koja je tvorac ostavljao u početku stvaranja, na mestima gde bi se dugina zmija umorila, te stala da otpočine. Međutim, kad je Nana Buluku završio posao stvaranja, postalo mu je jasno da Zemlja nikako neće moći nositi sav teret stvorenih stvari i bića. Da se Zemlja ne bi prevrnula, Nana Buluku zapovedi duginoj zmiji da se ona smota i postavi se ispod zemlje kao oslonac. Kako Aido Hvedo nije podnosila vrućinu , tvorac joj načini okean da bi se u njemu hladila. Tako još i danas u okeanu živi Aido Hvedo sa svojim repom u ustima. Premda vode okeana hlade Aido Hvedo, ona se ponekad pomakne ne bi li se udobnije smestila pod teškim teretom, a tada se na Zemlji događaju potresi. Kako se Aido Hvedo hrani samo gvozdenim šipkama, tvorac Nana Buluku zapovedio je crvenim majmunima, koji žive u dubini okeana, da stalno kuju gvožđe i njime hrane Aido Hvedo. Jednoga dana će majmunima ponestati rude za kovanje, pa će zmija Aido Hvedo biti gladna. Nakon nekoga vremena ona će početi da jede vlastiti rep. Teret koji nosi zmija Aido Hvedo prevrnuće se u more. Tako će opet nastati Veliki potop i kraj Zemaljske civilizacije, ispričan kroz mitološku priču zapadnoafričkog plemena Fon. Olodumare i Olokun – bog i boginja nigerijskog naroda Joruba Nekada davno, jako jako davno, pod Nebom postojala je jedino voda, a boginja Olokun bejaše vladarka dubokog vodenog i beskrajnog prostranstva. Onda Olodumare, vladar Neba i glavni među bogovima, posla boga Obatalu da na tom vodenom beskraju stvori Zemlju. Olokun se strašno razbesne jer joj Olodumare nije ništa rekao o svom naumu, a kamoli da je od nje zatražio dopuštenje za ometanje njenog poseda. Olokun besna povika ka Nebu ne bi li dozvala Olodumara: 'Zbog čega bi ti bio vrhovni vladar svima? Siđi dole i ja ću ti pokazati da sam sposobnija i jača od tebe!' Olodumare se samo glasno nasmejao i poručio: 'Ne mogu mene pobediti takve kao što si ti! No, poslaću ti svog glasnika koji će te pobediti.' Olodumare posla kameleona pred Olokun koja ga dočeka obučena u prekrasnu odeću plave boje vodenih dubina. No, nemalo se iznenadi kada je i kameleon imao odeću isto takve boje. Olokun ga zamoli da se opet nađu sutradan kada ona obuče odeću nežne boje ružičaste školjke. No, kameleon je imao isto takvu boju. Olokun pokuša još jedanput, pa obuče odeću boje jarko crvenog korala, no, kameleon je došao opet u istoj boji. Napokon boginja Olokun prizna svoj poraz govoreći: 'Ako je Olodumarev glasnik tako izvanredan, koliko je tek onda Olodumare onda veličanstven. Uistinu je vredan da vlada svima nama!' Amerika: Stvoritelj Zemlje i Kojot – bog obmane i nevolje U mitologiji američkog naroda Maidu, čija je postojbina Kalifornija, kojot je lukavi i pogubni bog obmane i nevolje, bolesti i jada, a ponekad i smrti. Evo jedne priče iz mitologije Maidu naroda. Kada je Svet još bio prekriven vodom, bog Stvoritelj Zemlje plutao je njenom površinom, a pratio ga je prerijski vuk – kojot. Stvoritelj i Kojot bejaše prve poglavice Maidu naroda. Stvoritelj odluči pesmom da dozove Svet u postojanje, pa je zapevao: 'Neka Svet bude dobar!' Kojot je tiho došapnuo: 'Neka ne bude!' Svakoj dobroj stvari koju je Stvoritelj prizvao u postojanje, Kojot je prizvao lošu. Tako pošto je Stvoritelj stvorio ljude i kazao: 'Kada umru neka se ponovno vrate u život!' Kojot je dodao: 'Zašto? Kada umru neka zauvek ostanu mrtvi!' No, ubrzo se dogodi nešto na što Kojot nije računao. Naime, Stvoritelj je stvorio trstiku i šaš uz reku, a Kojot je stvorio zmije. Kojot je imao sina, dobrog i mirnog dečaka kojeg je silno voleo. Jednog dana kada je Kojotov sin otišao na reku da zagrabi vodu, ugrizle su ga zmije, pa je dečak ubrzo umro. Kojot je bolno jauknuo: 'Šta li sam to učinio? Povlačim sve što sam rekao!' Ponizno i usrdno je molio Stvoritelja da učini da dečak ponovno oživi, ali Stvoritelj je bio nemoćan, jer Kojotovo prokletstvo bilo je jače. Ljut i razočaran Kojot stane lutati Svetom i činiti štetu i nevolju gde god bi se pojavio. Stvoritelj se sada razljuti na Kojota, pa ovako zapovjedi ljudima: 'Ako negde vidite Kojota slobodno ga ubijte, jer ja sam želeo da Svet bude dobar, ali on me je prevario!' Uskoro ljudi okružiše i nateraše Kojota na jedno ostrvo. Ljudi postaviše straže i zapretiše Kojotu: 'Ostani tu i crkni od gladi!' No, Kojot se pretvori u maglu i izmakne stražama ljudskim, te se dokopa čvrstog tla, a potom počne tako strašno zavijati da se ljudima naprosto kosa na glavi dizala. Dugo su ljudi pokušavali ubiti Kojota, ali nikako u tome nisu uspevali, pa se oni ponovo obratiše Stvoritelju za pomoć. Stvoritelj im poruči: 'Svi se ukrcajte u kanue, a ja ću na Zemlju poslati potop!' U poslednjem trenutku Kojot skoči u poslednji kanu prerušen i spasi se od potopa, a kad je Stvoritelj to video on odustane govoreći: 'Brate, suviše si lukav i moćan i ja te ne mogu ubiti. Ti si pobedio!' Tako još i danas u tamnim noćima čuje se zavijanje Kojota, a njegova pojava izaziva nevolje gde god se pojavi. Apači: U početku ne postojaše ništa - ni Zemlja, ni Nebo, ni Sunce, ni Mesec; jedino tama beše svuda. Iznenada, poput zmije, iz večne tmine iskoči tanak disk, sa jedne strane žut a sa druge beo, i zaustavi se u svom kretanju. U disku je sedeo mali bradati čovek, Tvorac, Onaj koji živi iznad. Kao da se budi iz dugog sna, on protrljaše svoje oči i lice obema rukama. Kada je pogledao u beskrajnu tamu, odozgo se pomoli svetlost. On pogleda nadole, i postade more svetlosti. Na istoku on stvori žute trake zore; na zapadu, pojaviše se veliki oblaci raznih boja. Tvorac obrisaše svoje oznojeno lice i protrlja ruke. Odnekud se stvori sjajni oblak na kojem je sedela devojčica. - Ustani, i reci mi kuda si se uputila - reče Tvorac. No ona ostade nema. Tvorac protrljaše oči još jednom i ponudi ruku Devojčici. - Odakle si došao? - upita ona pružajući ruku Tvorcu. - Sa istoka, gde je sada svetlost - odgovori on. - Gde je Zemlja? - upita ona. - A gde je Nebo? - upita on, i zapeva: - Razmišljam, razmišljam, razmišljam, šta da stvorim sledeće. I on to otpeva četiri puta, jer četiri bejaše magijski broj. Tvorac protrljaše svoje oči rukama, a onda ih otvori širom. I gle: pred njima je stojao Bog-Sunce. Tvorac opet protrlja rukama i iz njih ispade Mali dečak. Sada svi bogovi sedeše na oblacima baveći se dubokim mislima. - Šta da stvorimo sledeće? Ovaj oblak je premali - govoraše Tvorac. I on stvori Velikog pauka, Medveda, Vetar, Tvorca munja i neke zapadne oblake u kojima su se krili gromovi. Tvorac onda zapeva: - Hajde da stvorimo Zemlju! Razmišljam o Zemlji, Zemlji, Zemlji! Ja razmišljam o Zemlji! Bogovi se rukovaše, i njihov znoj se pomeša. Tvorac protrljaše ruke, i iz njih ispade mala smeđa lopta. Tvorac je udari, i ona se raširi. Devojčica bez roditelja je udari, i ona se još uveća. Svi je stadoše udarati, a onda Tvorac naredi Vetru da uđe unutra i ispuni je. Tako i bi. Onda Veliki pauk isplete crnu nit kojom zakači loptu i povuče je silno na istok, potom na zapad, pa na jug, pa na sever. A loptica se silno raširi na sve strane, i postade Zemlja. Tvorac pogleda na Zemlju; radost mu obli srce. Sada se okrenu ka horizontu novog sveta i posla Tvorca munja da obiđe svaki kutak Zemlje. Ne prođe dugo i ovaj se vrati sa tri neoblikovana stvorenja, dve devojčice i dečakom. Stvorovi nisu imali oči, uši, kosu, usta, noseve niti zube. Tvorcu se to nije svidelo, pa protrlja rukama i svakom od njih dade oči, uši, kosu, usta, noseve i zube. Tako postadoše prvi ljudi - Apači. - Ti, dečače, nosićeš ime Dečak-nebo, i bićeš poglavica Nebo-ljudi. Ti, devojčice, zvaćeš se Ćerka Zemlje, i brinućeš se za Zemlju i njeno žito. A ti ćeš učiniti da svi ljudi budu zdravi; zvaćeš se Polen-devojčica - govorio je prvim ljudima Tvorac. Onda se okrenu bogovima, i reče: - Neka ljudi vladaju Zemljom. Mi ćemo pronaći novi dom u oblacima. Narod Jokut Dugo je Zemljom vladala velika voda. Dok je sve bilo ispod vode, nije bilo živih stvorenja. Onda se jednog dana iznad nepregledne vode i ispod nedostižnog Sunca pojavio Orao na čijim je leđima stajala crna Vrana. Orao je kružio i kružio, sve dok nije pronašao Veliki panj. Tu je sleteo da se odmori. Vrana je sišla sa Orlovih leđa i stala da gleda unaokolo. I Orao je posmatrao duboku, beskrajnu sivkastozelenu vodu. Nebo je bilo blistavo plavo; preko njega je bilo prevučeno svega nekoliko dugih oblaka. Orao i Vrana su bili spokojni. Ispod vode su videli male ribe, koje bi povremeno iskočile igrajući se. Orao i Vrana bi uhvatili poneku ribicu s vremena na vreme da utole glad. Igrali su se tako, nošeni lakim povetarcem vremena pre svih sećanja. Leteli su daleko i visoko. Leteli su danima, a odmarali se noćima. I uvek su se vraćali na onaj isti panj. Ali nisu videli ni leteća stvorenja ni zemlju. - Kako da smislimo način da napravimo zemlju? - upita Orao Vranu. Znali su da ne mogu da zarone dovoljno duboko da bi došli do blata, a da ribe ne mogu poslužiti samo za hranu. Dugo su Orao i Vrana kružili iznad beskrajne vode, razmišljajući o načinu na koji bi napravili zemlju. Jednog jutra ih iznenadi bućkanje vode oko panja. Ugledali su Patku, koja je spokojno plivala. Zaronila bi i ne bi je bilo neko vreme, a onda bi se pojavila sa ribama i blatom u kljunu. Vrana i Orao se pogledaše. Može li patka doneti dovoljno blata da od njega naprave zemlju, kopno? Kako da joj objasne šta žele od nje? Orao se doseti: loviće ribu umesto patke i ostavljaće joj je pored panja. Tako će ona znati da oni žele blato. Patka nauči ubrzo šta Orao i Vrana žele od nje i rado je donosila pun kljun blata da bi u zamenu dobila svetlucavu i ukusnu ribu. Orao bi uzimao blato i pravio gomilu na svojoj strani panja, a Vrana bi isto to činila na svojoj strani. Patka je stalno ronila i zato je bila uvek gladna. Malo po malo, gomila blata je bila sve veća. - Patka nam pomaže da napravimo novi svet. Podelićemo ga s njom - reče Vrana Orlu. Gomila blata je rasla, a voda se polako smanjivala. No, oni su još uvek tražili kopno. Orao jednom odlete daleko, u potrazi za zemljom, i ne bi ga do zalaska Sunca. Kad se vratio, primetio je da je Vrana u njegovom odsustvu stavljala više zemlje na svoju stranu. Orao se naljuti i odluči da od tada daje Patki po dve ribe kako bi mu ona donosila duplo više blata. Uskoro se ukaza i tlo, ispod sve te vode. Orlova gomila je bila sve veća od Vranine, ali ona ne shvataše zašto. Patka je nastavila da donosi blato od kojeg su Orao i Vrana pravili dve strane novog sveta. Voda se jednog dana povuče tamo gde je i sada i Orlov i Vranin svet se osušiše. Vranin deo je sada bio veliki, ali i dalje mnogo manji od Orlovog. I tako će zauvek i ostati.
